Šikulje godinu dana poslije: potraga za krivcem

Mediacentar Online | 4 September 2015

Prema procjenama samog Rudnika Kreka, ovo je društvo u prošlogodišnjim poplavama pretrpjelo višemilionske direktne štete, te one indirektne zbog gubitka prozivodnje u iznosu od oko 27 miliona KM. Najvećo dio štete otpada na površinski kop Šikulje kod Lukavca, gdje je rijeka Spreča i voda sa brane Modrac potopila 117 hektara zemlje zajedno sa mašinama sa oko 28 miliona kubika vode. Direktna i indirektna šteta na kopu iznosi 80 miliona maraka. Pod vodom se našlo 80 posto tehničke opreme a zbog nemogućnosti da rade većina od 794 zaposlenika ovog kopa bila je premještena na druga radna mjesta unutar Kreke.

Tačno godinu dana je trebalo da se voda sa Šikulja ispumpa. Ovo je ipak tek početak radova, s obzirom da se u mulju još uvijek nalaze mašine vrijedne više miliona maraka. Upućeni tvrde da je sudbina kopa zapečaćena, te da povratka nivou proizvodnje od prije godinu dana - nema.

Šta je mogao rudnik

No, voda nije jedini krivac za tešku situaciju nastalu na Šikuljama. Tokom poplava su na vidjelo „isplivale“ sve bolesti federalnih rudnika koje se danas nalaze u sastavu Javnog preduzeća Elektroprivreda.

Neke od njih su se gotovo odmah našle pod lupom Federalne uprave policije, a danas ih obrađuje nadležno tužilaštvo. „Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona u radu ima predmet koji se odnosi na postupanje nadležnih institucija i javnih preduzeća na području Tuzlanskog kantona prije, tokom i nakon poplava u  Bosni  i Hercegovini u maju 2014. godine“, kaže nam portparol Tužilaštva, Admir Arnautović. Taj se izvještaj  posebno odnosi na Rudnik Kreka, odnosno na Površinski kop Šikulje, na kojem je kao posljedica poplava nastupila ogromna materijalna šteta.

Ipak, Enver Omazić, direktor Kreke, radom Tužilaštva nije zabrinut. Tvrdi da je učinjeno sve da se tragedija spriječi, a njene posledice ublaže: „Rukovodstvo rudnika je odmah pristupilo mjerama zaštite od potapanja iz pravca šikuljačke rijeke. U aprilu i prvoj polovici maja sa korita rijeke odakle je u prošlosti dolazilo do prodora vode vršene su preventivne aktivnosti na osiguranju i proširenju korita. Tokom poplava ovo korito je zadržano u funkcionalnom stanju tako da iz njega nije došlo do izlivanja vode u krater kopa.”

Foto: Enver Omazić

Prema Omaziću, nije bilo, ipak, moguće spriječiti prodor vode od strane jezera Modrac. „Naglim prirastom nivoa vode na brani jezera Modrac i izlivanje vode preko brane jezera Modrac 4,5 metra iznad brane je uslovio nagli porast rijeke Spreče čije korito na dionici od Koksare do željezničke stanice Puračić predstavalja usko grlo za protok vode na prostor koji ispušta jezero Modrac i ostale rječice i time je došlo do izlijevanja vode na prostor prema Rudniku Šikulje i Koksari”, kaže Omazić. Iako nasip željezničke pruge treba da predstavlja dovoljnu zaštiu, voda je izbila i prešla iznad tračnica u visini od 70cm.

„Nije se moglo ništa uraditi na sprečavanju prodora vode u krater kopa iz tog pravca”, zaključuje Omazić.

Prijava boraca

Ipak, potapanje Šikulja naišlo je na brojne odjeke u javnosti u Tuzlanskom kantonu, složne u tome da je rukovodstvo Kreke nesposobno, što je tokom poplava samo izašlo na vidjelo na jedan spektakularan način.

Neke od navoda kojima se skoro odmah nakon poplava počeo baviti FUP, ponavaljaju se u krivičnoj prijavi koju je MUP-u TK u avgustu 2014. godine dostavila Boračka organizacija PK Šikulje protiv članova mendžmenta Rudnika Kreka radi toga što nisu poduzeli ništa kako ne bi došlo do potapanja Šikulja. U njoj se, izmađu ostalih, navodi da je generalni direktor Kreke neposredno pred poplave donio odluku o nastavku daljnje proizvodnje, bez obzira na informaciju o početku prodora vode u sam kop, da dva mjeseca nisu preduzete nikakve aktivnosti na oporavku kopa, te da je šteta mogla biti mnogo manja da je rukovodstvo na vrijeme spasilo mašine.

Foto: Šikulje

Enver Omazić ove informacije opovrgava: „Nikada generalni direktor Kreke nije izdao naredbu za nastavak proizvodnje u ovakvim uslovima, a rukovodstvo Rudnika Šikulje je na vrijeme pokrenulo aktivnosti na izmještanju mehanizacije na više kote. U prvim satima kiša je bila toliko obilna da ovako tešku mehanizaciju koja se napaja električnom energijom se ne može brzo evakuisati zbog potrebe dobro urađenih suhih trasa i nagiba za kretanje ovako teške mehanizacije. Brzo je zbog kiše došlo do samoisključivanja trafo stanica i prekida napajanja kabla što je zaustavilo bilo kakvo kretanje mehanizacije na električnu energiju.”

Dalje on navodi: „Odmah po prestanku padavina i konsolidacije pada nivoa vode u rijeci Spreči pristupilo se sanaciji puteva da bi se moglo doći do objekata. Tako da je došlo do puštanja električne energije nakon tri dana što je dalo mogućnost za dalji pristup i ispumpavanje vode iz infrastrukturnih objekata što je trajalo sedam dana. Poslije toga pristupilo se izradi plana za sanaciju rudnika. Brojnom mehanizacijom smo uspjeli uspostaviti puteve do kratera kopa i mehanizacijom koja je bila van domašaja vode uspostavili BTO i BTK sisteme. To je trajalo svega mjesec dana.”

Omazić tvrdi da se, uprkos tehničkim nedostacima Rudnika, u ovoj situaciju snašao relativno dobro: „Kako je u krater kopa ušlo 28 miliona kubika vode tako se pristupilo instaliranju sopstvenih pumpnih postrojenja za crpljenje vode. Zbog malih kapaciteta naših pumpi pristupilo se traženju rješenja za brže izvlačenje vode iz kopa, a samim tim i vađenja potopljene opreme. Kako za ovakve radove crpljenja vode sa dubine do 100 m treba posebna oprema to je i postupak pokrenut za angažovanje pumpnih postrojenja kojih za ovakve prilike posjeduje vrlo mali broj firmi u svijetu. Smatramo da smo za razliku od zemalja u okruženju (Srbija) uspjeli brzo i pod povoljnim uslovima odgovoriti zadatku i uspostaviti sistem za crpljenje vode.”

Neki od naših sagovornika sumnjaju u argumente Rudnika, ali i u dobre namjere boračke organizacije. Prema našim izvorima organizacija koja je podnijela prijavu funkcioniše nezavisno od zvanične Jedinstvene boračke organizacije Rudnika Kreka i tvor je Miralema Đulovića – bivšeg borca i ne baš najpouzdanijeg izvora informacija, koji preko nje vodi svoje lične bitke. Što kasnije rado iskorištavaju željni senzacije novinari.

Dopisi bez odgovora

Direkcija Kreke smatra da odgovornost za probleme sa sanacijom Šikulja snose federalne vlasti.

„Ono što su Rudnici Kreka očekivali je pomoć i razumijevanje svih nivoa vlasti. Međutim ta pomoć je izostala.”, poručeno je iz rudnika nakon ispumpavanja vode. Prema direkotru Omaziću, Rudnik nije dobio ni marke iz donatorske konferencije ni iz sredstava Svjetske banke, a odbijenica stigla je iz Razvojne banke i od Fonda za pomoć nastradalim od poplava.

U Razvojnoj banci potvrđeno nam je da para za Kreku nema, no bez obrazloženja. Prema objašnjenju koje stiže iz Fonda, pak, „Fond trenutno nije u mogućnosti i nema kapacitet postupati po zahtjevima kao što je zahtjev rudnika “Kreka” d.o.o. – Tuzla.”

Zajimljivo je ponašanje Federalnog ministarstva energetike, rudarstva i industrije, koje, prema Omaziću, nije ni odgovorilo na dopis Kreke. Nama je poručeno: „Zahtjevom [Kreke, prim. aut.] je traženo više aktivnosti, a odnose se na poduzimanje mjera da se odobri reprogram dospjelih obaveza po kreditima Svjetske banke i kreditu Japanske Vlade, poduzimanje aktivnosti za otpis dospjelih obaveza prema državi (naknade za koncesije, posebne naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća, opće vodne naknade, naknade za šume i sl.), kao i mjere da se JP Elektroprivreda BiH. d.d. Sarajevo, ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla oslobode obaveze obračunavanja navedenih naknada u 2014. godini, zatim aktivnosti na otpisu ili smanjenju visine zatezne kamatne stope, oslobađanje plaćanja PDV-a za nabavku nove ili sanaciju postojeće opreme uništene u poplavama, kao i sagladavanje mogućnosti prijevremenog penzionisanja invalida rada i rata u odnosu na postojeća zakonska rješenja. Kako rješavanje predloženih mjera nije u nadležnosti  Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije, upućen je pisani akt prema nadležnim ministarstvima. Akt je upućen Ministarstvu rada i socijalne politike i Ministarstvu finansija.”

Dopis je upućen i Elektroprivredi, a u ministarstvu tvrde da „o svemu ovome pismeno je obaviješteno i ZD Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla.” No, nijedno od federalnih ministarstava nije preduzelo ništa da pomogne rudniku.

Kreki nije preostalo ništa drugo nego uzeti komercijalni kredit u iznosu od 10 miliona KM. Treba ovdje napomenuti da ovo nije prvo u zadnje vrijeme zaduživanje rudnika u komercijalnim bankama. 21. maja 2015. godine zaključen je pregovarački postupak na osnovui kojeg je odlučeno da Kreka uzme kredit od Intesa San Paolo Banke u iznosu od 2.000.000,00 KM. U sličnom postupku, samo dan kasnije, pala je odluka društva o zadužavanju kod BBI Banke u iznosu od 4.000.000,00 KM.

Kredit namijenjen za sanaciju Šikulja će dakle, po mišljenju naših sagovornika, samo „dokrajčiti“ ionako već prezaduženu Kreku.

Devet mjeseci kašnjenja

„Jedina 'ruka spasa' pružena nam je od strane JP Elektroprivreda BiH i to pozajmica od 8 miliona KM i 1,5 milion bespovratnih sredstava za finansijsku konsolidaciju i očuvanje likvidnosti rudnika”, kažu u Kreki.

Ipak, još uvijek upitno je da li je ovaj novac dobro investiran. Naime, ispumpavanje vode iz Šikulja trajalo je tačno godinu dana. Rokovi su više puta probijani, a pobjednik tendera je čak dvaput pomjerio datum završetka radova.

Ugovor sa Lagerom je Elektroprivreda BiH potpisala polovinom jula prošle godine. Na osnovu njega Kreka je trebala dobiti tri cjevopolagača za potrebe kopova Šikulje i Dubrave. „Voda s kopa Šikulje bi trebala da bude ispumpana do početka septembra”, najavio je tada direktor Elektorprivrede, Elvedin Grabovica.

Enver Omazić kaže: „S firmom Lager Posušje smo potpisali vrlo povoljno ugovor za crpljenje 15 miliona kubika vode iz karetra kopa a ostalu količinu vode smo smatrali da možemo svojim pumpama i posuđenim pumpama od TE Tuzla i Rudnika Stanari i Rudnika Gacko iscrpati. Međutim novi prilivi i kišni talasi koji su zahvatili ovo područje donijeli su u kop dodatnih 4 miliona kubika vode pa je zbog toga morao biti potpisan još jedan ugovor o crpanju 3 miliona kubika vode.”

Kad se, pak, radi o probijanju rokova Omazić objašnjava: „U prvom ugovoru došlo je do prekoračenja izvođenja radova za 30 kalendarskih dana s tim da je 20 dana prekoračenja proizrokovano nedostacima izvođača zbog kvara na opremi izvođača što je uredno i dokumentovano i fakturisano penalima za neizvršenje ugovora na vrijeme. Ostalo kašnjenje prozrokovano je našim tehnološkim problemima - što je trebalo često pomjeranje pumpnih postrojenja sa svom opremom a zašto je bilo potrebno angažovanje većeg broja mehanizacije za pravljenje nasipa, za pružanje cjevovoda i saniranje dionica sa kojih je voda crpljena. Drugi ugovor je odrađen što se tiče izvođača na vrijeme s tim što smo mi (Rudnik) imali veće tehnološke zahtjeve zbog mulja i zavodnjenosti materijala što je prozrokovalo da češće zaustavljamo izvođača da vrši ispumpavanje vode.”

Pranje ruku EP

U međuvremenu poplave postale zgodno objašnjenje svih problema federalnih rudnika. Iako potopljene su samo Šikulje i, u puno manjem obimu, Đurđevik i još jedan kop Rudnika Kreka – Dubrave. Elvedin Grabovica je u nedavnoj izjavi za Slobodnu Bosnu rekao da su štete nastale od poplava jedan od uzroka katastrofalne situacije rudnika u sklopu Elektroprivrede. On je takođe naveo da „problem je u menadžmentu rudnika, koji apsolutno ne rade svoj posao.”

Foto: Elvedin Grabovica

Profesor na Rudarskom fakultetu u Tuzli, Edin Delić, ne slaže se ipak s dijagnozom Garbovice: „Gospodin Elvedin Grabovica nikako ne može biti amnestiran od problema i stanja u sedam rudnika koji su u sastavu Elektroprivrede BiH. Rudnici su kao „zavisna društva“ itekako zavisni od Elektroprivrede, a zadržavanje „pravnog subjektiviteta“ na rudnicima je samo prividna brana koja je trebala odvojiti sve negativne konotacije iza krinke „zavisnosti“, na način da se Elektroprivreda može prepoznati u svim pozitivnim procesima na rudnicima, ali i odreći odgovornosti za teška stanja i rizike u rudnicima. Koliko su rudnici neovisni ilustrovat ću sa dva detalja. Direktori sedam rudnika u sastavu Elektroprivrede ne mogu otputovati niti jedan dan izvan BiH bez odobrenja nadležne osobe u Elektroprivredi, niti smiju dati bilo kakvu izjavu za javnost bez prethodne pisane saglasnosti uprave Elektroprivrede. Pa i danas smo svjedoci neselektivnog svaljivanja odgovornosti na rukovodstva rudnika, a da se pri tome niko od rukovodećih sa rudnika niti ne pokušava braniti. Nemaju odobrenje nadležnih iz Elektroprivrede za to.“

Zanimljivo je da je već 9. jula ove godine optužbe Grabovice anticipirala federalna Vlada koja je naložila generalnom direktoru Elektroprivrede da odmah pokrene proceduru razrješenja predstavnika društva, Nadzornog i Upravnog odbora u Rudnicima Kreka, a to „usljed lošeg poslovanja i gubitka povjerenja”, te da hitno pokrene proceduru imenovanja novih organa „što ima karakter uvođenja prinudne uprave da bi ta uprava počela proces restrukturiranja rudnika.”

Delić ovakvo ponašanje smatra „pamfletom Vlade Federacije BiH bez realnog pokrića“, prije svega zbog toga što odluka Vlade nije dovoljno elaborirana u zakonu, u kojem uopšte ne postoji kategorija „prinudne uprave“. No, prema Delić ovo nije prvi primjer nepravednog ponašanja vlasti prema Kreki. „Prolongiranje rokova izgradnje sedmog bloka u Tuzli, završetak izgradnje elektrane u Stanarima, najavljeno zatvaranje većeg broja termoelektrana u regionu i niz drugih poteza navode na zaključak da su naše energetske vlasti možda i otpisale Rudnike Kreka i TE Tuzla“, objašnjava, „Treba imati u vidu da su ulaganja Elektroprivrede u Kreku na samom dnu ljestvice ulaganja, kada se ona uporede sa proizvodnim kapaciterima i brojem zaposlenih radnika. Rudnici Kreka u sadašnjem stanju proizvode 42% energetskih potreba u EP BiH, a uloženo je samo 19% invensticija u ove rudnike. Možda i važnije pitanje je u šta se to ulagalo, ko je donosio odluke o prioritetima za ulaganje i ko je provodio procedure nabavke i izbora opreme? Elektroprivreda BiH je i ovdje vodila ključnu ulogu.“

Zvaničnog krivca za stanje na kopu Šikulje dakle – barem za sad – nema. Kao što na vidiku nema ni izlaza iz katastrofalne situacije u kojoj se danas nalazi Rudnik Kreka.

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta “Istraživačke priče: rekonstrukcija nakon poplava u BiH”. Projekt primjenjuju Mediacentar Sarajevo i Transitions. Autor teksta odgovoran je za sadržaj. Stavovi izneseni u tekstu ne odražavaju stavove Mediacentra Sarajevo i Transitionsa.

(Preuzeto sa MC Online - www.media.ba, autor Paulina Janusz)